Kad je groblje 1876. godine zatvoreno, prostor je postupno mijenjao svoju ulogu. Mjesto smrti počelo se pretvarati u mjesto šetnje, predaha i tišine. Nakon 1. Svjetskog rata, iza 1918., na Rokovu perivoju niknula je prava mala umjetnička četvrt u kojoj su živjeli i stvarali: Nasta Rojc-Šenoa, Joza Kljaković, Ljubo Babić, Frangeš-Mihanović i mnogi drugi. Rokov je perivoj danas zelena oaza iznad Britanca, mjesto je gdje mnogobrojni Zagrepčani vole provoditi svoje slobodno vrijeme.